
Opis:
OBILJEŽJA GRADA BUJA
Područje grada Buja nalazi se na sjeverozapadnom dijelu istarskog poluotoka i Republike Hrvatske. Na području od 103,40 km2 živi okvirno 5.300 stanovnika. Grad Buje je smješten između rijeka Mirne i Dragonje. Na sjeveru se prostiru brežuljci Gornje Bujštine, a južno Jadransko more u Kanegri i Piranskom zaljevu, odnosno Savudrijskoj vali.
Zajedno s Umagom, Novigradom, Oprtljem, Brtoniglom i Grožnjanom te brojnim drugim mjestima i naseljima grad Buje čini Bujštinu.
Pejzaž je raznolik i bogat. Široki pojas na sjeveru geolozi nazivaju bujski krš ili sedlasta (antiklinalna) zaravan Buja. Ovdje su česta uleknuća ili doline, pokrivene crvenom zemljom, mjestimice miješanom sa ilovastim naslagama.
Prema dolini Mirne teren se lagano spušta prema ravnici koja se naginje do mora.
Pejzaž je ovdje obogaćen stepenastim terasama koje su zasađene vinovom lozom i maslinom.
Blizina mora i kontinentalnog krajolika, raznolikost mediteranske i blage kontinentalne klime, tradicija u poljoprivrednoj proizvodnji, obrtu, industriji, lovstvu i turizmu, doline i brda, netaknuta priroda, nepostojanje zagađivača okoline, blizina Pule, Rijeke, Kopra i Trsta čine područje Grada Buje atraktivnim područjem istarskog poluotoka.
Grad Buje administrativno je, sudsko i školsko središte Bujštine.
U Bujama su smješteni:
- općinski sud sa gruntovnicom i katastrom,
- osnovne i srednje škole na hrvatskom i talijanskom nastavnom jeziku,
- županijski uredi,
- počasni konzulat Republike Italije,
- carinska ispostava i policijska postaja.
Zbog svoga strateškog položaja Grad Buje značajno je prometno čvorište međunarodnog karaktera.
Najviši red značenja ima cestovni pravac smjerom Pula – Koper-Trst, sada magistralni cestovni pravac. Važan je spojni put kako za povezivanje dviju susjednih republika tako i za povezivanje Republike Hrvatske sa prometnom mrežom Zapadne Europe i obratno. Kroz područje grada prolazi i trasa Istarskog ipsilona.
Prva željeznička postaja je u Buzetu na hrvatskoj strani i u Kopru na slovenskoj strani. U neposrednoj blizini nalaze se i aerodromi: «Portorož» (Sečovlje, Slovenija), «Ronchi dei leghionari» (Trst, Italija) i Zračna luka Pula.
Samo naselje Buje smješteno je na vrhu brežuljka čija se slika javlja u povijesti kao pojam istarskog krajolika – ograničenih formi dobro prilagođenih terenu, vizura i silueta koje poštuju mjerilo ambijenta.
Župna crkva smještena je na gornjem trgu te uz druge građevine iz različitih razdoblja svjedoči o povijesnoj i kulturnoj baštini Buja. Od središnjeg prostora popločene ulice vode do kontrade te na donji trg odakle se vidik pruža do mora. Od kraja XVIII. st. naselje se proširilo izvan obrambenih zidina i stvorilo nove četvrti koje su danas trgovačka, upravna, kulturna, školska i sportska središta.
Područje grada prostire se na nekoliko brežuljaka. Podijeljeno je u nekoliko dijelova, koji su povezani sporednim ili magistralnim cestama.
Dijelovi grada su:
- Sv. Sebastijan – najzapadniji dio i jedan od najmlađe izgrađenih dijelova grada,
- Brolo – nalazi se između Starog grada i Sv. Sebastijana,
- Stari grad – povijesno središte grada,
- Novi dio grada – novoizgrađeni dio koji čini sudsko, administrativno i političko središte grada,
- Rudine – stambeni blok sagrađen sedamdesetih i osamdesetih godina,
- Školski brijeg – središte školstva na kojemu su smještene sve školske ustanove, sportska dvorana i dom zdravlja,
- Monte Bašter – najistočniji dio grada blizu kojeg se nalazi gradsko groblje,
- Stanica – nastala kraj stare Austro-Ugarske željezničke stanice koja je ubrzo postala gospodarski centar Buja.
Osim Buja područje obuhvaća i veća naselja Kaštel, Plovaniju, Momjan, Marušiće, Krasicu i Kršete.